1
Život poslije broda / Re: Zasto posle 3 godine želim ponovo na brod? (malo motivacije za buduce mornare)
« on: 29/January/2021 »
@Jovana_Bg
Kad stanes i osvrnes se, ako nemas decu da sa njima putujes tada ti je uzalud vreme protraceno. Pa ne znam sta da si osvojila.
Jer na kraju, sve se svodi na jedno. To je da li si istinski zivela onako kako bi zelela, ali po tvojem postu bih rekao da nisi. Da li zaista zelis na brod? Istinska sreca se skriva u samom nacinu penjanja na vrh planine.
U gradovima 100% sam siguran da je vecina ljudi nije srecno, zato i zeli da ode. Prvo dodju sa sela u grad, potom iz grada odu ko zna gde i ko zna kad. Potom bi da se vrate, ali i da ostanu tamo gde jesu, velika je to nedoumica ne znati sta hoces, prodju 10 godina kao nista, kazu bas je brzo proletelo.
Da li ste znali da u jednom danu sporije tece vreme nego u godini dana, nakon sutrasnjeg dana znas sta si, dokle si stigao, i dokle jos uvek mozes da ides, jer znas istnski sta hoces, imas cilj pred sobom, i nista te ne moze da spreci da gajis ciljeve prema kojem bi svaku svoju trunku energije usmerio ka njegovom izvrsenju. Lutati morima da zivis onako kako drugi hoce ponizavajuce je, ma bio i kapetan broda ti brod ne mozes da vozis gde ti hoces vec kako ti kompanija od tog lanca kruzera odredi da ides, i ne mozes da biras kad ces da se vratis i koliko da budes na brodu, jer pre nego sto i krocis, nogom na brod imas izbor da biras.
Sta su sva ta putovanja ono sto ti zaista jesi?
Mozes se opredeliti da odes, ili da ostanes ali uvek nastoji da budes srecan, i uvek koracaj siroko, tamo gde stanes hrast ce izrasti.
Tamo gde hodas, potok ce poteci.
Nisu sve pare ovog sveta bitnije, jer da se ne lazemo to je samo papir, prema parama sam ravnodusan, zaista jesam i oduvek sam i bio.
Zelim ziveti mirnijim i ispunjenijim zivotom, bez briga, bez stresa, bez zurbe, samo to i nista vise, samo to. Ali uvek postoji nesto vise od toga, da mi je bar imati bastu pokraj kuce, da mi je bar otici u kafanu po jos jedno pivo, jer, bice malo. Potrosice se, bojim se.
Da mi je bar samo otici na taj kruzer! Da mi je bar samo okustiti koju drzavu na kruzeru, da vidim i sveta malo a i kazu da se lepo zaradi, ali ne znati ono sta ce ti to, jer ako bi samo isao cisto radi cilja, onda odustani, jer za ciljeve trebas imati vise ciljeve kao naprimer, kad bi otisao na taj kruzer i video sveta tada bih naucio i engleski kako treba, bio bih vredniji za jednog jos coveka sto prica neki strani jezik, kad bih naucio engleski na kruzeru i bio npr u njujorku ili video kip slobode tada bih mogao bez problema da procitam one reci sto pisu na statui o kipu slobode, tada bih mogao i deci svojoj da kazem da i oni znaju.
Kada bih zaradio pare na kruzeru, stekao bih poznanstava, mogao bih naucim jos neki strani jezik. Tada bih kupio kolibicu na Zlatiboru i tamo gajio pecurke ali bih predhodno pre toga naucio sve o pecurkama i starom siru kako se pravi i pije vino.
Kada bih sve to uradio, tada bi mi bilo malo, jer kad bih bar kupio neka bolja kola ili napravio sobu za sina, tad bih bilo jos nesto vece.
Kad stanes i osvrnes se, ako nemas decu da sa njima putujes tada ti je uzalud vreme protraceno. Pa ne znam sta da si osvojila.
Jer na kraju, sve se svodi na jedno. To je da li si istinski zivela onako kako bi zelela, ali po tvojem postu bih rekao da nisi. Da li zaista zelis na brod? Istinska sreca se skriva u samom nacinu penjanja na vrh planine.
U gradovima 100% sam siguran da je vecina ljudi nije srecno, zato i zeli da ode. Prvo dodju sa sela u grad, potom iz grada odu ko zna gde i ko zna kad. Potom bi da se vrate, ali i da ostanu tamo gde jesu, velika je to nedoumica ne znati sta hoces, prodju 10 godina kao nista, kazu bas je brzo proletelo.
Da li ste znali da u jednom danu sporije tece vreme nego u godini dana, nakon sutrasnjeg dana znas sta si, dokle si stigao, i dokle jos uvek mozes da ides, jer znas istnski sta hoces, imas cilj pred sobom, i nista te ne moze da spreci da gajis ciljeve prema kojem bi svaku svoju trunku energije usmerio ka njegovom izvrsenju. Lutati morima da zivis onako kako drugi hoce ponizavajuce je, ma bio i kapetan broda ti brod ne mozes da vozis gde ti hoces vec kako ti kompanija od tog lanca kruzera odredi da ides, i ne mozes da biras kad ces da se vratis i koliko da budes na brodu, jer pre nego sto i krocis, nogom na brod imas izbor da biras.
Sta su sva ta putovanja ono sto ti zaista jesi?
Mozes se opredeliti da odes, ili da ostanes ali uvek nastoji da budes srecan, i uvek koracaj siroko, tamo gde stanes hrast ce izrasti.
Tamo gde hodas, potok ce poteci.
Nisu sve pare ovog sveta bitnije, jer da se ne lazemo to je samo papir, prema parama sam ravnodusan, zaista jesam i oduvek sam i bio.
Zelim ziveti mirnijim i ispunjenijim zivotom, bez briga, bez stresa, bez zurbe, samo to i nista vise, samo to. Ali uvek postoji nesto vise od toga, da mi je bar imati bastu pokraj kuce, da mi je bar otici u kafanu po jos jedno pivo, jer, bice malo. Potrosice se, bojim se.
Da mi je bar samo otici na taj kruzer! Da mi je bar samo okustiti koju drzavu na kruzeru, da vidim i sveta malo a i kazu da se lepo zaradi, ali ne znati ono sta ce ti to, jer ako bi samo isao cisto radi cilja, onda odustani, jer za ciljeve trebas imati vise ciljeve kao naprimer, kad bi otisao na taj kruzer i video sveta tada bih naucio i engleski kako treba, bio bih vredniji za jednog jos coveka sto prica neki strani jezik, kad bih naucio engleski na kruzeru i bio npr u njujorku ili video kip slobode tada bih mogao bez problema da procitam one reci sto pisu na statui o kipu slobode, tada bih mogao i deci svojoj da kazem da i oni znaju.
Kada bih zaradio pare na kruzeru, stekao bih poznanstava, mogao bih naucim jos neki strani jezik. Tada bih kupio kolibicu na Zlatiboru i tamo gajio pecurke ali bih predhodno pre toga naucio sve o pecurkama i starom siru kako se pravi i pije vino.
Kada bih sve to uradio, tada bi mi bilo malo, jer kad bih bar kupio neka bolja kola ili napravio sobu za sina, tad bih bilo jos nesto vece.