ovako. ja sam odsedao u tom hotelu, dok mi se pamet nije vratila u glavu i nisam ga promenio.
ako ste Begorađanin cena je: 1500 din. ako ste van 1630 din.
ali ljudi moji, hotel je HOROR. to nije humano. živim u Srbiji i znam šta je patnja, horor i isposnički život, ali ovako nešto nisam još u životu video do sada. hotel se rapada, pod propada kako hodaš, vrata se jedva zaključavaju, a možeš otvoriti bilo koja vrata ako ih samo jače cimneš, nije ništa renovirano od 1943., posteljina prljava, nije usisavano mesecima ili godinama, niti brisana prašina, niti kupatilo očišćeno, prozor ne može da se zatvori, može da uđe i izađe ko hoće, zato se plaća unapred. uneli smo 2 kartona piva i niko nas nije video, jer nema nikog na recepciji. ostavili smo 48 limenki u sobi i oni su rekli: nije problem. u prizemlju je kafana. i to je baš KAFANA. u 10h ujutru lokalne pijanice piju vino, spricer, vinjak. dalje ne želim ni da pričam. hotel je još u državnom vlasništvu.
posle 2 dana tamo, otišli smo u centar Bg, Knez Mihajlovu i uzeli smo u hostelu apartman. nas 3. po osobi 13 eura. apartman je 5-krevetni i košta 40eura. koliko vas ima na toliko se deli. ta tranzicija iz Zemuna u Stari Grad je bila kao da smo prešli iz Moldavije u Manhattan.
imaju wifi koji je spor, ne može ni facebook da otvori. a kafana je skupa ko ja sam na Manhattan-u.