Show Posts

This section allows you to view all posts made by this member. Note that you can only see posts made in areas you currently have access to.


Topics - CEO

Pages: 1 ... 12 13 14 15 16 17 18 [19] 20 21 22 23 24 25 26 ... 134
271
Safe Cruise Employment Agency

URGENT!!!!!!!!!!!!!!
Chef De Partie and SOUS CHEF with EU passport (Croatia, Hungary etc.) NEEDED FOR RIVER SHIP!

272
Ima li tko Carnival-ov ugovor sa specificiranim uvjetima za odobrenje "emergency leave"-a? Može neki sken, copy ..?

273
Korisničko ime: gospy
Država: Srbija
Spol: F
Kompanija: Carnival
Pozicija: Assistant Waitress


 Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Tadašnja koleginica na poslu je imala muža koji je radio na brodu na poziciji konobara.
Ispitivala sam je o svemu vezanom za brodove i čula njegova iskustva i iskustva članova ovog foruma. Moje tadašnje znanje o kruzerima je bilo više nego oskudno.
Vremenom, informacije su se množile, a moja želja da odem postajala je sve veća.

  • Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Situacija u kojoj sam se nalazila je bila slika većeg dela moje generacije. Slabo plaćen posao, planiranje budućnosti sa dozom neizvesnosti i životarenje na jaslama roditelja me je podstaklo da načinim neku radikalnu promenu. Pomisao da negde mogu zaraditi četiri puta više nego u sopstvenoj zemlji je bila dovoljna da odem u agenciju i apliciram za ovaj posao.

Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Slušajući iskustva nekih prijatelja, zakazala sam sastanak u Sea agenciji. Bili su maksimalno ljubazni i spremni da izađu u susret u vezi sa svim mojim pitanjima.
Sve se odigralo izuzetno brzo i nisam bila ni svesna, a već sam bila na brodu.

  • Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Uzela sam u obzir svoje prethodno radno iskustvo koje je bilo  vezano uglavnom za ugostiteljsto. Uz konsultaciju sa agentom, prijavila sam se za poziciju assistant waiter.
Najbrži odlazak je bio sa Carnival Cruise Line-om i upravo ta kompanija je obeležila moj prvi ugovor.
Sada, iz ove perspektive, smatram da postoje i neke druge pozicije na koje vredi čekati i duže, a koje su puno bolje od posla konobara.

Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Sam intervju je trajao nepunih pet minuta.
Gde ste prethodno radili, koju vrstu jela ste služili i koji je glavni razlog odlaska na brod su neka od postavljenih pitanja.
Ako se dobro pripremite, intervju je lagan. Nabacite osmeh i pokažite samoopouzdanje. To je nešto što se najviše ceni.
Saznala sam da sam prošla nakon pola sata. Većina grupe je primljena, najviše zbog tadašnjih velikih potreba kompanije.

  • Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Deo koji se daje agenciji je ubedljivo najveći trošak.
Oko 850 evra njima, 150 dolara za vizu, 100 evra za medical i sitniji troškovi za prevodjenje dokumenata i sitnice potrebne za život na brodu.
Ako postoji opcija dobijanja posla preko sajta kompanije, iskoristite to kako bi izbegli nepotrebne troškove.
Agencija uzima najmanje 350 evra provizije i zato ih zaobiđite ako možete.

Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Pošto se sve odigralo brzo, nisam imala puno vremena za razmišljanje. Nisam imala čak ni kofer, pa možete zamisliti koliko sam putovala do tada.
Na brzinu sam kupila kozmetiku, brdo crnih čarapa, jer sam znala da će mi biti najpotrebije, kao i veš. Sama činjenica da idem u daleku Ameriku mi je delovala nestvarno.
Put koji je me je čekao je povećavao adrenalin i neke čudne leptiriće u stomaku.

  • Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Gomila hodnika, nepoznatih lica, čudnih jezika i silnih pravila. Prve dve nedelje na brodu su uglavnom ispunjene treninzima.
Imaćete drillove i slušati informacije o bezbednosti i pravilima rada i ponašanja. Gubićete se po brodu, toj ogromnoj skalameriji sa putevima kao u lavirintu.
U početku, nisam znala koja se uniforma nosi danju a koja uveče, pa je bilo čudnih kombinacija.
 U suštini, sve vam je novo i potrebno je neko vreme da biste istražili sve brodske ćoškove i prečice. 

Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Ako sagledam sve, kompanija vam može olakšati samo snalaženje.
Koda dođete na američko tlo, potrebno je da prođete imigracioni checking, zbog kojeg sam kasnila na let. Zvala sam kompaniju i omogućili su mi da uhvatim sledeći let i stignem na vreme.
Na samom brodu, količina informacija vas bukvalno zapljusne, ali ako imate dobre kolege, sve je lakše. Mi sa Balkana smo imali klan i pomagali jedni drugima.

  • Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Supervizor je bio super lik iz Indonezije. Nasmejanije biće nisam upoznala u životu. Izlazio nam je u susret i uvek nas opravdavao kod drugih supervizora.
Sa druge strane, uglavnom ste prepušteni sebi i posao učite u hodu. Ako imate sreće, naićićete na dobru ekipu što će vam olakšati život na brodu.

Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Mala kabinica dva sa dva za nekoga može predstavljati problem. Međutim, navikla sam da živim u malom stanu, pa mi ovaj prostor nije teško pao.
Imate dovoljno mesta za tuširanje i spavanje, jer vam kabina uglavnom za to i služi. Ako idete u paru sa dečkom ili devojkom, imaćete couple kabinu sa zasebnim kupatilom.
Neki su proširivali donji krevet, pa se dobije malo komforniji smeštaj. 

  • Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Pre pet godina, kada sam ja išla, plata je iznosila fiksnih 1054 dolara.
U međuvremenu sam čula da su smanjivali taj iznos, ali na drugoj strani uveli refundiranje karte, tako da vam manje-više dođe na isto.
Bila sam zadovoljna s obzirom da te pare ovde nikada ne bih mogla da uštedim.
Kada se sve sabere i oduzme, svaki dolar se zasluži veoma napornim radom i plata možda i nije dovoljna za količinu uloženog truda i broja radnih sati. 

Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Ako dovoljno dugo provedete na brodu i ako se zaista trudite, biće i promocije.
E sad, neki drugi načini se takođe koriste da se dođe do toga. Lake ženske, uvlake i drukare uvek malo brže napreduju.
Ako niste takvi, planirajte da odradite barem dva ugovora za prvu promociju. Naravno, bez bad performanca i warninga, koji se upisuju u vaš fajl i onemogućavaju napredovanje.
Ne upadajte u oči i savesno obavljajte svoj posao, a menadžment će vas u jednom trenutku nagraditi.

  • Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Crew bar je mesto gde definitivno možete pronaći ljude s kojima ćete se skontati.
Na mom brodu je bio dečko iz Srbije koji je svirao gitaru i skoro svako veče pravio mali show. Nekada smo ostajali do jutarnjih časova, a radi se ujutru od 6.
Stignete samo da obučete uniformu i pojavite se na poslu bez trunke sna.
Taj dan provedete u bunilu i baš kada čvrsto odlučite da ne idete neko vreme, neko vas pozove na piće i opet završite u tom istom baru.

Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Indijci, Filipinci i Indonežani su ubedljivo najbrojniji. Mislim da je glupo generalizoati, jer u svakoj naciji možete upoznati i loše i dobre ljude.
Bitno je kako se vi postavite prema njima. Sa nekima sam i dan danas u kontaktu i planiramo susrete na kopnu.
Sklopićete iskrena prijateljstva sa ljudima iz zemalja za koje ne znate ni gde su na karti sveta. To je velika prednost brodskog života.

  • Kako biste opisali putnike?
Karipska ostrva najčešće posećuju Amerikanci i mali broj Nemaca i Hispanosa.
Čim kroče na brod, glavno pitanje im je gde se služi hrana i kako da je dobiju u što većoj količini, i naravno, za džabe.
Sve se vrti oko jela i oni konobari koji rade u dinning roomu najbolje znaju koliko Ameri mogu da pojedu. Viđala sam neke likove da naručuju po dva-tri predjela i par glavnih jela.
Većinu toga bace i samo prave hard time za konobare. S druge strane, uglavnom su srdačni i radoznali.
Srbiju redovno mešaju sa Sirijom i Sibirom i obrazovanje im nije na nekom zavidnom nivou, ali ako im se dopadnete, ostaviće vam bakšiš, a neki će vas čak pozvati da budete njihovi gosti, ako se nekad nađete na američkom kopnu.

Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Skoro sve portove sam obišla barem jedanput. Na ovoj poziciji, imala sam jedan day off u toku nedelje, tj. jedan obrok off, bilo da je to doručak ili ručak.
Za to vreme, izlazila sam napolje i trudila se da vidim što više. Plaže su uglavnom prelepe i nekada vam je žao što nemate malo više vremena da uživate u njima. 

  • Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Miami na prvom ugovoru i San Juan na drugom su mi bili omiljeni.
Kosmopolitski gradovi sa mogućnostima da shopingujete, posetite internet caffe, pojedete nešto pristojno…Sve vreme napolju se uglavnom svodi na trčanje u pokušaju da pošaljete koji mejl porodici i malo napunite baterije. Iskoristite ga maksimalno.

Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Posetićete zemlje o kojima ste samo sanjali, upoznaćete ljude sa svih krajeva sveta i ono što je najvažnije, otkrićete svoje granice.
Otkrićete koliko ste spremni da podnesete, da li možete bez prijatelja i porodice i koliko ste spremni da istrajete da biste ispunili neke zacrtane ciljeve.
Sva ova pitanja će vam prolaziti kroz glavu, a kada se sve završi, osećaćete se pobednički kada se setite šta ste sve pregurali.

  • Opišite loše strane posla na kruzerima.
Imate jako malo vremena za sebe, za neke svoje hobije i sporedna interesovanja.
Konstantna  neispavanost i umor postaju svakodnevnica, a pritisak na poslu samo dodatno iscrpljuje.
Poželećete da sve prekinete i odete kući, ali to su sve samo prolazne krize koje morate prebroditi. 

Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Preporučujem svima da probaju i da ne dočekaju neke pozne godine sa pitanjem  “šta bi bilo da sam... ?“.
Ako ste mladi i sposobni za rad, odradite bar jedan ugovor i postaće vam jasnije da li je to život za vas, da li vredi praviti karijeru i koliko dugo možete izdržati.
Brodski život će vam brzo ući pod kožu i što duže provedete na brodu, biće vam teže da prekinete.

  • Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Definitivno aplicirajte direktno na sajtovima kompanija.
Sve imaju odeljak gde se možete prijaviti za željenu poziciju. Na taj način ćete izbeći plaćanje agenciji i uz malo sreće, brzo ćete biti na brodu.

Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Pratite svoju intuiciju i avanturistički duh.
Okušajte se u ovome i nećete se pokajati kada se jednog dana osvrnete za sobom. Brod vas može učiniti boljim u svakom pogledu.

274
Financije / MoneyGram vs Western Union
« on: 25/May/2015 »
Pobjeda Western Union-a za 13.91 kn ($2)
Provizija za slanje $1.000 iz US u Hrvatsku je potpuno ista ($58), ali je konverzija $ u KN kod WU za jedan burek povoljnija. Danas. Sutra ko zna ..


275
URGENT: Chef de Partie, Butchers and Pastry Cooks needed for Royal Caribbean


276
Korisničko ime: longo_ri
Država: Hrvatska
Spol: M
Kompanija: Royal Caribbean Cruise Line
Pozicija: Assistant Waiter


 Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Pa pretpostavljam kao i svi ostali, od malih nogu svi mi smo znali da postoje nekakvi putnički brodovi gdje ljudi rade, vide svijeta i zarade nešto.
Najdetaljnije informacije dobiješ od nekoga tko je već radio ili radi na cruiseru. Nikad mi to baš nije bilo previše primamljivo jer je izgledalo kao iznimno naporan i težak život za ne baš velike novce.
Dok se nisam odlučio ići raditi na jednog, nisam stvarno znao previše o životu i radu na putničkim brodovima.

  • Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Volio bih reći želja da vidim svijeta, upoznam zanimljive ljude i zaradim nešto ali to nije istina.
Loša sreća, negativan splet okolnosti u životu primorali su me na radikalne promjene.
Nakon lošeg poslovnog pothvata javila mi se jedna bivša cura i pitala želim li na putnički brod pošto sam uvijek pričao da to izgleda zanimljivo.
Sada kada gledam na to razdoblje mislim da je zapravo taj jedan poziv pokrenuo lavinu misli u mojoj glavi i počeo sam intenzivno razmišljati o tome.
Naknadno po toj curi, tj. po njenoj sposobnosti usađivanja ideje snimljen je i film Inception.
I tako malo po malo, što sam više vrtio tu ideju po glavi shvatio sam da zapravo je to dobra ideja.
Dobra jer sam samac, nema obitelji pa bi to iskustvo bilo lakše plus ekstremno katastrofalna ekonomska situacija u zemlji koja je danas još i gora olakšali su mi donošenje odluke.
Nazvao sam broj agencije u Zagrebu.

Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Nazvao sam Employment Power agenciju, tada se zvala Uspinjača, a jedini razlog zašto baš ta agencija jer je suprug sestre od bivše cure radio već na cruiseru i upravo preko te agencije.

  • Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Tražio sam da idem kao Assistant waiter na RCCL jer sam čuo da je dobra kompanija, tj. da ima dobre brodove u smislu zarade a završio sam srednju ugostiteljsku školu pa mi je logično bilo da radim ono što znam plus najbolja zarada od tih jednostavnijih poslova gdje bilo tko može upasti. Assistant waiter, shop, photo department… Bilo tko sa znanjem engleskog jezika naravno.

Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Interview je zapravo trajao jako kratko, stekao sam dojam da je bilo bitno samo da znam engleski i ništa više.
Da sam primljen sam znao odmah nakon interviewa te ubrzo, nakon nekih 15 dana je došao letter of employment te sam krenuo sa izradom i pribavljanjem svega potrebnog.

  • Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Uhh, hmmm, pa prilični. Uračunajući da sam kupovao i neke druge stvari koje sam smatrao da će mi biti potrebne (malo extra veša, novu putnu torbu i takve stvari) plus ono što je bilo neophodno (viza, medical…) sve zajedno je bilo nekih 1000€. Kojih naravno nisam imao pa sam pola posudio.

Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Dobro pitanje, put u nepoznato.. u bilo kojem pogledu. Tu je bila na snazi ona poslovica u strahu su velike oči.
Ali sva sreća nisam pretjerivao i kupovao svakakve gluposti. Priprema se vise odnosila na gledanje videa po internetu i čitanja foruma da steknem što bolji dojam što me čeka.
Svašta se čovjeku vrti po glavi u tom trenutku.
Hoću li ja to moći? Hoće li biti lošeg vremena pa će brod valjati i meni biti slabo? Pa onda nakon negative okreneš na pozitivu… Ma moći ću ja to, pa nakon par ugovora biti ću konobar, pa će biti dobra lova, pa ću vidjeti svijeta, ma super će to biti.
(Odradio sam jedan ugovor kao Assistant Waiter i rekao nikad više)

  • Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Prvih nekoliko dana je definitivno najteže. Ne samo dana nego cijeli prvi mjesec. Dođete pred brod koji je ogroman pa odmah se osjećate malo bolje jer vam ulijeva sigurnost.
Pa kada vidite ostale članove posade kako zuje naokolo i mnogi sa smiješkom već vam bude lakše, znate da niste došli na neki očajan brod.
Svi mi novi prvih par dana samo šutimo i radimo što nam se kaže. Ni ne možeš drugačije kada nemaš pojma ni gdje je šta po brodu, ni šta moraš raditi ni gdje ići.
Trebalo mi je mjesec dana samo da se polako počnem snalaziti po brodu, gdje je šta.
I tu je onaj nezaobilazan osjećaj eto me tu sam, jesam li donio dobru odluku? Je li ovo ono što sam želio? Puno je tu nesigurnosti i straha u početku ali kako vrijeme bude odmicalo sve manje.

Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Što se tiče kompanije, tj. ljudi koji su nas dočekali na brodu i pokazali nam gdje je šta stvarno nemam zamjerke, sve 5.
Sjećam se tog čovjeka kao da je jučer bilo. Indijac, vodio me do kabine, pokazao mi gdje ću spavati, pokazao mi gdje je laundry, objasnio da mi Kinezi mogu srediti i privatnu robu ali da im odnesem par hladnih piva.
Pokazao mi gdje mogu prati veš, mislim da je bilo 25 centi pranje i isto toliko sušenje private robe. Stvarno nemam zamjerki na doček i tu prvu pomoć, osjećao sam se kako i svaki došljak treba, kao da sam u rukama jedne ogromne i odlično sređene organizacije.

  • Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Ne sjećam se više ali ljudi su bili stvarno susretljivi, nevjerovatno kako se posada drži zajedno i ljudi pomognu koliko tko može, velika sloga vlada među posadom.
Nema one negativne atmosfere, odmah od starta se osjećate da ste u odličnoj ekipi i koga god pitate nešto ljudi vam pomažu, upute vas i odgovore što vas zanima.

Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Meni osobno to i nije bio problem a prostor i nije baš skučen. Skučeno je jedino u kabini ali tamo sam ionako samo spavao.
Moguće da bi nekome to moglo predstavljati problem, zatvoreni prostor ali takvih stvari treba biti svjestan prije odlaska na brod.
Ukoliko osoba ne pati od klaustrofobije neće imati nikakvih problema na brodu sa prostorom.

  • Jeste li bili zadovoljni zaradom?
I da  i ne. U to vrijeme kada sam ja bio dolar je bio 4.5Kn a Assistant waiter zarađivao oko 2000$ mjesečno. Kada kažete nekome imam plaću 2000$ reći će vauuu, pa super ali koliko su teško zarađeni ti novci to nitko ne zna, osim onih koji ga zarade. Kada čovjek nakon mjesec dana sjedne i rezimira situaciju pa zaključi da je radio naporno mjesec dana po minimalno 10 sati svaki dan, 7 dana u tjednu za 9000Kn… i niste baš presretni tom spoznajom. Neki put i manje, kada vam uleti da radite u Windjammeru na cruise od 9 dana pa još par dana budete bolesni pa zaradite 7000Kn taj mjesec.
Novac je idalje bolji nego što bi ga zaradio na kopnu ali posao je iznimno naporan.
Vjerujem da je Assistant waiter jedan od najtežih poslova na brodu, zato ih konstantno kompanija i potražuje, aplicirajte za assistant waitera idete odmah, nema čekanja.

Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Postoji, nakon assistant waitera dolazi waiter gdje je naravno i bolja zarada. Sjećam se neki konobari su se hvalili kako su zaradili i do 4000$ mjesečno u sezoni dok je brod bio pun.
Postoje i još više pozicije, razno razni supervisori, headwaiteri te maitre'd. Ne bih previse o promocijama jer nisam doživio ni jednu pa nisam baš kompetentan o tome pričati ali postoje naravno vise i bolje plaćene pozicije od assistant waitera ali treba biti strpljiv, marljivo raditi i čekati svoju priliku.

  • Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Ne znam kako bi to opisao. Svi toliko naporno rade da jedva čekaju da se opuste i druže. U pravilu je druženje navečer kada je većina nas slobodna.
Ono, slomljen od umora upadneš u fotelju u crew baru i jedva čekaš malo popričati s ljudima i opustiti se. Posade ima puno, zavisi od broda do broda i uvijek se nešto događa.
Također konstantno i često se nešto organizira za posadu, nekakva druženja, zabave itd.

Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Ljudi kao ljudi, ima dobrih i normalnih a ima i morona, kao i svugdje. Svako sebi odabere svoje društvo i ideš dalje.
U profesionalnom smislu svi smo isti, svatko radi svoj posao i tu nema greške jer u protivnom letiš doma jako brzo.

  • Kako biste opisali putnike?
I putnici su ljudi.
Jednom sam se nasmijao do suza, pita me putnik gdje spavamo. Ja pitam kako to mislite? Pita on, pa gdje spavate, vi članovi posade. Vidim ima vas puno a mi putnici smo po kabinama pa ne razumijem gdje vi spavate?
Šta dođe po vas drugi brod, vozi vas na kopno pa vas vrati ujutro na posao ili kako?
Prvo sam mislio da se čovjek zeza ali on mrtav ozbiljan. Naravno hladnog pokeraškog lica sam mu objasnio da spavamo ispod razine mora po dvoje u kabinama a kasnije sam plakao od smijeha u crew baru.
Svijesni su oni da mi radimo naporno pa nas ne tlače previše i ne kukaju ako im dovoljno brzo nismo nešto donijeli, vide da radimo naporno pa nas ne diraju.

Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Jesam na sreću. Assistant waiter radi 2 obroka dnevno pa kada bi radio doručak i večeru nakon doručka bi izašao malo da protegnem noge i vidim malo svijeta.
Vremena nema puno, par sati i gledao sam da do 15h se vratim da odspavam bar sat i pol da izdržim raditi večeru ali bilo je dovoljno vremena za prošetati i vidjeti mjesto/grad u kojem smo tada bili.

  • Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Crew bar. Vjerovali ili ne. Kada jednom ili dva puta vidite te destinacije u koje pristaje vaš brod postane vam dosadno, tj. nemate šta vidjeti više i izađete eventualno da telefonirate, kupite nešto, položite novce na banku ili slično te vam crew bar postane omiljena destinacija na kraju dana.

Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Dosta je nezahvalno pisati iz samo jedne perspektive, ne branim RCCL ali assistant waiter je iznimno težak posao i mnogi ne izdrže ni jedan ugovor a većina ako i izdrži ne vrati se više, međutim vjerujem da postoji i boljih pozicija pa iz njihove perspektive bi bio i drugačiji odgovor na ovo pitanje.
Evo recimo ja sam opet aplicirao na poziciju u IT departmentu na RCCL-u, da je to totalna koma ne bi se vraćao. Život na brodu uopće nije loš samo da se dočepati neke dobre pozicije i tako se onda može godinama.
Dobra strana je defitivno lifestyle. Znači mozak na pašu, sve ti je sređeno, stan, hrana, režije, čista roba plus dobra zarada, samo radi savjesno i pošteno svoj posao i nema problema.

  • Opišite loše strane posla na kruzerima.
Loše strane, ehhh…. Konkretno kao assistant waiter ljudi su premoreni i neispavani i nitko vas ne pita kako ste, ako ne želite više ili ne možete doviđenja, ima tko će doći.
Tu se vidi ona surova strana kapitalizma ili businessa, nema onog osjećaja svi smo jedna velika porodica. Ali vjerujem da ništa nije bolje ni u mnogim drugim mega kompanijama.
Definitivno nije život za svakoga, tko može izdržati može zaraditi i lijepe novce.

Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Definitivno da. Razlog je jednostavan, život je prekratak da bismo preispitivali svaku ideju, ako nešto želite potrudite se da to i dobijete.
Na kraju krajeva pa makar odradili i jedan ugovor život će vam biti bogatiji za jedno fantastično iskustvo. Sada kada gledam na taj period mog života mislim samo pozitivno, bilo je teško da, ali isto i jedno super iskustvo koje me je promijenilo na bolje.
Konkretno kada dođete raditi na cruiser shvatite da dolazite iz jedne male i iznimno mentalno ograničene zemlje gdje se gleda jel tko gay ili ne, u kojoj je stranci, koje nacionalnosti… Na cruiseru ja nisam to nigdje vidio, nevjerovatno koliko su ljudi otvoreni i opušteni po tom pitanju. Na cruiseru se gleda kakav ste čovjek i kakav radnik, ništa drugo nije bitno. Ok, da ne ispadne da pričam samo bajke ima i tamo problema, recimo rasizam.
Doživio sam osobno da bijelci budu bezobrazni prema tamnoputim članovima posade ili ih zovu pogrdno tipa “boy” ali to su iznimno rijetki slučajevi i nazvao bi ih izoliranim incidentima.

  • Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Kao najvažniji savjet bi izdvojio prvo donesite odluku, kao kada prestajete pušiti, znači nema mogao bi, ili idem probati nego si u glavi donesite odluku da to želite.
Nakon toga se informirajte što više, saznajte sve što možete o brodu i poziciji na koju aplicirate, o kompaniji, o plaći, o životu na tom specifičnom brodu itd.
Kada ste sigurni da to stvarno želite i gotovo sigurni da to i možete aplicirajte i uživajte u jednom nezaboravnom iskustvu života.
Nemojte sa 80 godina kukati kako ste razmišljali ići raditi na cruisera ali niste imali hrabrosti, onda će biti kasno.

Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Samo hrabro, ako se još uvijek dvoumite… nemojte, pogotovo ako ste mladi bez ikakvih obaveza, odradite bar jedan ugovor a nikad ne znate, možda vam se svidi pa i ostanete.

277
Korisničko ime: Solex86   
Država: Srbija
Spol: M
Kompanija: Carnival
Pozicija: Slot Attendant


 Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Pa kao i vecina ljudi, za posao na kruzerima sam cuo od drugara koji su taj posao radili tj. jos uvek rade.
Nakon toga sam intenzivno citao forum, gde sam pokupio mnogo vrednih informacija, koje nisam cuo od tih drugara i tu je sve pocelo,

  • Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Da budem iskren u prvom planu mi je bio novac koji u Srbiji ne mogu da zaradim, a ni u snovima da ustedim za 6 meseci.
Naravno uz to kao i svi ostali hteo sam da vidim malo sveta, jer i to je pitanje da li bih i kada otputovao bilo gde.
Uz sve to imao bih novo iskustvo, unapredio svoj engleski i eto resio sam da pokusam.

Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Posto sam zeleo da dobijem posao u kazinu, a od svih agencija na ovim prostorima nisam video neku ozbiljniju priliku za intervju za kazino.
Resio sam da sam pokusam preko sajta Carnivala, jednostavno nasao opciju za apliciranje, napisao ukratko svoj CV i sutradan sam dobio mejl od Casinologistics/a, agencija koja radi intervjue za Carnival da li bih mogli da uradimo preliminarni skype intervju.

  • Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prijavio sam se za Carnival, jer vecina mojih prijatelja je tamo radila i bili su da kazem zadovoljni.
Aplicirao sam za poziciju Casino cashier, jer imam radno iskustvo blagajnika u Posti, a tamo je bilo navedeno da moze iskustvo blagajnika iz Kazina ili banke, pa sam tako pokusao.
Tada su mi rekli i da ne mogu da mi ponude poziciju Cashiera, jer nisam radio u kazinu, nego da mogu da probam kao slot attendant, pa da odradim trening za cashiera i ako se pokazem da cu dobiti promociju za drugi ugovor.

Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
E sad moj intervju je trajao dva dana i isao sam u Grcku, u Atinu, tamo su oni organizovali i to mi je bila najbliza opcija i u stvari najveci trosak.
Prvi dan sam imao samo Marlins test na kom sam imao 95-96% ne secam se vec tacno, i to mi je dalo neko dodatno samopouzdanje.
Drugi dan, glavni intervju je bio bukvalno 5 minuta razgovora sa Trevorom, gde me pitao o mom iskustvu, da li zelim karijeru ili samo jedan ugovor, da li me neko ceka kuci i tako nista posebno.
Da sam prosao saznao sam odmah, jer mi je covek rekao nudimo ti posao, ako zelis idi kod Irine, druge devojke iz agencije, ona ce ti dati papire koje jos treba da popunis.
 
  • Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Troskovi eto 170 dolara za vizu i oko 130 dolara lekarski. Cela ta ekskurzija sa interjuom u Atini je bila oko 200 eura, isao sam busom i odseo u nekom hostelu, tako da sam maksimalno ustedeo, i to je to avion mi je platila kompanija u oba pravca, a troskove agencije nisam imao. Znaci ukupno oko 500 eura.

Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Kao sto sam rekao citao sam mnogo forum i to mi je zaista pomoglo, poneo sam zaista malo stvari nisam hteo da vucem brdo stvari i to se ispostavilo kao odlicna stvar,jer nemas puno vremena da nosis svoju privatnu garderobu.

  • Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Prvih nekoliko dana zaista konfuzija, niko ko to nije doziveo ne moze ni da zamisli, million novih stvari, pravila, ljudi. Cak i engleski za koji sam bio siguran da mi je dobar, cinilo mi se da nemam pojma, toliko razlicitih akcenata i kod gostiju kao i kod kolega. Srecom imao sam par nasih ljudi, kad kazem nasi mislim i na Hrvate, Bosance, Makedonce i Srbe, tamo na brodu zaista se ne oseti razlika i svi smo bas dobri bili, oni su mi mnogo pomogli da se priviknem i uhodam. Mozda i najveci šok mi je bila hrana, to ne mogu da opisem, tako nesto bezukusno ili prezacinjeno karijem, joj evo opet mi je muka kad se setim.

Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Ne bas mnogo zaista, imao sam srece da mi je slot menadzer bio Srbin, on mi je mnogo pomogao i slo technician Amerikanac, legendaran lik, on me je obucavao i stvarno puno pomogao oko svega i naucio svemu.

  • Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Na ovo sam odgovorio u prethodnom pitanju.
Njih dvojica su mi puno pomogli i mogu reci da sam jako brzo savladao svoj posao i das u bili bas zadovoljni samnom.

Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Iskreno kad sam video kabinu bio sam zgrozen, bukvalno nema mesta ni za sta.
Ali eto bar sam kao kazino radnik imao svoje kupatilo, tj ja i cimer, nismo delili kao u ovim kabinama za obican crew sto dele dve kabine jedno kupatilo.

  • Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Poredeci sa platom koju sam imao kod kuce zaradjivao sam oko 4 puta vise i naravno iz tog ugla sam bio zadovoljan, ali kada sam vide da dileri zaradjuju 3 puta vise od mene bio sam malo i ljubomoran.

Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Naravno da postoji,mada zavisi od mnogo faktora,ali ipak najvise od tebe samog, ako se zaista potrudis,pokazes imaces svoju sansu.
Ja sam na polovini ugovora dobio sansu da biram trening i odradio sam do kraja ugovora trening za dilera, cak i delio zadnjih mesec dana kada nije bilo jako zauzeto,mada to nije cesto na Magicu, gde je kazino skoro uvek pun. i najverovatnije sledeci ugovor cu ici kao diler, bar mi je tako menadzer javio u mejlu pre neki dan, jer na zadnjem evaluation-u nije jos bio siguran da li cu dobiti promociju.

  • Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Pa meni je bilo OK, inace sam veoma drustven i meni je zaista bilo super, bio sam dobar sa svim nasim ljudima, ali imao sam drugara i Indonezana, Rumuna, Bugara, Juznoafrikanaca, Amera, ma sa svih strana.

Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Kao i svuda gde sam radio, ima mnogo razlicitih ljudi i razlicitih shvatanja i ponasanja.
Mislim da je glupo ono generalizovanje kao Filipinci i Indijci su losi i bla,bla. i medju njima skroz dobrih likova,koji su mi i pomogli i sa kojima sam bio u super odnosima.
Mislim da sve zavisi od toga kakav si ti, a ljdui ko ljudi ima ih i tamo i kuci svakakvih.

  • Kako biste opisali putnike?
Putnici uglavnom matorci, bas bas stari, mnogo problema sam imao sa objasnjavanjem tog sistema sa karticama na aparatima, jer je to za njih ultra nova tehnologija.
Posebno su me nervirali Latinosi i Kinezi, i to samo zbog toga sto bukvalno ne pricaju engleski, obracaju ti se na spanskom, koji sam polu vec poceo da razumem i na kineskom koji stvarno ne mogu. :D
Ali bilo je i stvarno super ljudi, koji su me bas odusevili, jedan gost je kupio majice i kackete svim radnicima u kazinu, jer eto svidelo mu se kako smo se ponasali prema njemu, bio je odusevljen i tako izrazio zahvalnost.

Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Da, bas mnogo, jer kazino je zatvoren kada smo u portovima i pocinjao sam tek kad isplovimo i imao vremena uvek da izadjem i vidim sve portove.
U principu vecinu vremena sam trazio internet i neku dobru klopu, ali i okupao sam se svuda,cisto da ispostujem te plaze.

  • Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Meni je omiljeno mesto bilo Grand Cayman, najbolja plaza od svih portova i tamo sam se uvek lepo provodio.
Naravno najvise sam izlazio u Galvestonu koji je home port, ima tamo restoran Mediteranian chef,gde ima neke hrane koja podseca na kucu, neki girosi,spageti,musaka,I imaju ok internet,tako da sam tamo dosta vremena provodio.

Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Dobra zarada, mnogo dobrih mesta koja vredi videti i naravno mnogo dobrih ljudi koje sam upoznao sa svih strana sveta.

  • Opišite loše strane posla na kruzerima.
Pa za mene je najgore to sto ti fale prijatelji i porodica, nista drugo.
 Radio sam u kazinu, tako da tih 9-10 sati koje sam radio na sea day ili 5-6 na port day, nije nista tako strasno poredeci sa drugim departmentima.

Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Naravno svima bih preporucio, pogotovo mladjima koji nemaju porodice ili neke duge veze, jer je zaista dobra prilika da se nesto zaradi,a uz to i proputuje i stekne veliko zivotno iskustvo.

  • Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Nemam neki poseban savet, svako ko ovaj forum procita skoro je potpuno spreman je za taj izazov zvani kruzer.

278



Koraci u raskrinkavanju lažnih ponuda za posao iza kojih stoji pokušaj otuđenja para ili organa:

1. Prvi i 100% uspješni način da raskrinkate lažni LOE je da guglate email adresu sa koje vam je došao. Kompanije ne koriste gmail, yahoo, i slične email servise. Tu otpada 99% prevaranata. Ako morate ići dalje od ove točke (1), budite extra-oprezni, jer imate posla sa prevarantskim genijem koji je uložio znatna sredstva u svoju operaciju.

2. U ovom dijelu foruma imate primjere kako izgleda LOE za neke kompanije. Tko ima za neku koja nije navedena, neka mi pošalje, ja ću ju redaktirati i objaviti kako bi manje naivnih nasjelo na lažne.
Ako ste dobili LOE koji izgleda legitimno, ostaje vam samo proguglati email adresu sa koje je stiglo, i znat ćete o čemu se radi.

3. Veliki broj lažnih ponuda za posao navodi plaću od 5, 6, 8.000$. Time računaju na lakomost naivnih ljudi, i začudo, zbog toga mnogi ne odbacuju lažne ponude jer se boje da će napraviti životnu grešku. Iako je potpuna ludost vjerovati da se može dobiti takav posao i takva plaća samo zato što su poslali svoj životopis na 101 adresu na internetu, a 99 od tih 101 adresa traže žrtve za prevaru.

4. Kako bi navukli naivce, prevaranti ubacuju na pozadinu "ponude" slike brodova, po logici "seeing is believing". Time uspješno potiču maštu naivaca i odvlače pažnju sa važnih stvari.

5. Slike i logotipi kojima su obljepljene ponude za posao su u pravilu rastegnuti izvan originalne veličine. Zbog nekog razloga, prevaranti loše barataju wordom i photoshopom.

6. Prevarantski LOE često sadrže podatke iz ugovora koje pravi LOE ne sadrži. To se radi je prevaranti vjeruju kako će time dobiti na vjerodostojnosti, i naravno, ponovo zbog odvlačenja pažnje. Ovdje primjenite pravilo "more is less". Što više podataka prevarantski LOE sadrži - manja je vjerovatnost da je pravi.

280
a. The Stipend Monthly Allowance is in force in effect for a maximum of 90 days.

b. The signee is not permitted to work for any other vessel or company during this period from the date of signing.

c. All joining papers (Medical, passport, Social Insurance form, bank details) must be ready in the event sea chefs require you to join at short
notice. We reserve the right to assign the above mentioned crew member to any river vessel under our management.

d. Social security and Medical insurance shall only be paid upon signing of the succeeding Employment Contract.

e. Should the crew member fail to comply with this agreement, payments will cease and consideration for future employment will be blocked.

f. Upon signing of the Employment Contract this agreement become null and void

g. Seachefs River Cruises Ltd has the right to terminate this agreement with 7 days notice and no damages / compensation of any nature can be
claimed under any circumstances.

h. It is understood that signing of the present agreement does not imply / guarantee the signing of the Employment Contract.

281
Korisničko ime: Nixonki
Država: Srbija   
Spol: M
Kompanija: Royal Caribbean
Pozicija: Assistant Waiter


 Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Sin najbolje prijateljice moje majke se vratio sa prvog ugovora na Carnivalu. Slucajno smo se sreli u gradu i popricali onako osnovno. Sta i kako koja je lova-ma radicu ja sve za te pare. On mi je govorio samo sledece-puno se radi,moze da se zaradi i nije svakom isto svako drugcije dozivi.Ima zaista mnogo posla ali moze lepo da se ustedi od zarade. On ima devojku iz Majamija i krajem meseca ide kod nje 2 nedelje pa posle odmah na ukrcaj. Avion,plaza,lova...


  • Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Privukao me je novac i slike kako se ludo provode po svetskim metropolama i zezaju na plazi sa skupim picima,skupim telefonima i extra ribama. Cinilo se kao obecano zanimanje.Nakupujes se najmodernije tehnike za male pare,ides po svetu i zezas se i dodjes kuci pun para. Ako imas srece ozenis Amerikanku i cao zdravo resio se sve :)


Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Prijavio sam se preko Sea Agency jer je jedan decko koji je izlazio u isti lokal kao i ja pricao kako je prosao sve procedure i dobio je vizu i ugovo i treba da ode do BGa da potpise neke papire i plati proviziju.
Ja sam do tada bio skeptican tipa uzmu ti lovu pa te vuku za nos pa na kraju niti odes na brod niti dobijes pare...Medjutim pojavio se covek koji je sve zavrsio.
Zeleo sam da se uverim u to na licu mesta pa da prelomim i ja. Ja sam mu ponudio prevoz i cekao sam ga ispred agencije u kolima. Usput smo pricali o poslu i lovi.
Kada je sišao u auto rekao mi je ajde pi*i gore primice te i samo opusteno. Imao sam srece da sam od nas 6 jedini odlicno poznavao jezik i tako je islo dalje.
Ostali su bili neodluceni nekako, slabije su govorili engleski a ja sam zapenio kako sam vredan i odan i ne pricam puno nego moj rad govori za mene pa da cu sve raditi samo da mogu dobro da zaradim.
Tu sam mu se prodao o dalje sam pratio njegove instrukcije.

  • Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prijavljen sam za assistant waitera jer mi je agent rekao da s obzirom da nemam iskustva to je najbolja pozicija za mene kao i da je lova odlicna a kompaniju sam saznao tek posle intervjua sa predstavnikom kompanije.
Par sati posle intervjua mi je poslata poruka

Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Sam intervju nije trajao duze od 5 minuta.
Dosao sam pripremljen, sve sto sam spremio naucio sam napamet i dosta sam se spremao da budem kul i da imam pravi stav u toku intervjua da sam ga super odradio.
Dane sam proveo ispred GOOGLA i ucio o hrani i o tome kako se treba ponasati u toku intervjua. Posle 5 sati od intervjua mi je javljeno da sam prosao i da sam dobio RCCL.

  • Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Buduci da sam oko godinu dana cekao ceo proces i u toskove racunam sva putovanja za Bg kostalo me je oko €1.500 s tim da racunam i $250 sto sam poneo na brod.
Nisam trebao da radim SCTW ili bilo koje druge obuke. Visa, lekarski, provizija, odeca za put, avionska karta za Sijetl...

Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Poneo sam 30 atlet majica,carapa i gaca. 2 bocice baby pudera, najbolje desodoranse u to vreme, kreme za noge, sholove uloske za cipele, dosta ulozaka za brijace, neki osnovni medicinski pakettipa lekovi za prehlade itd emalin za cipele, mini pakovanje praska za pranje odece i greskom ogroman kofer. Kozmetike od parfema sampona sapuna...

  • Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Prvih par sati ista vojska. Docekao me je najludji Rumun na brodu koji mi je rekao da ga slusam koliko mogu ali da obavezno budem uz njega sve ce mi objasniti u hodu.
Odveo me je do Crew office gde su mi dali neke papire i slikali za crew card pa smo otisli do crew mesa gde mi je rekao da je hrana shit ali da se naviknem.
Onda po odecu i onda me je odveo do kabine. Kada mi je video cimera rekao je Oh youre fucked-Kostya is babalu...
Kada sam otpakivao kosulje i pantalone poceo sam da ludim-tako mali prosor a ja sam samo sa djubreton od uniforme popunio pola...
Onda sam otisao u restoran koji je bio ogroman i skroz sam se izgubio. Na brzinu sam popunio neke papire i odmah su me odveli na buffe i tamo sam poceo da nosim smece i da radim u busing station.
Prva nedelja bufe pa posle u restoran.
Dugo mi je trebalo da saznam na koju stranu da idem kada izadjem iz kabine-gde je restoran a gde buffe posto su bili na razlicitim stranama.

Prvo vece sam vec razmisljao jbt jel moguce da se ovoliko radi-kad ce cigara i naravno-paciji hod je krenuo.
Uvece sam bio preumoran ali nisam mogao da spavam jer su me tabani rasturali. Jedino je dobro sto sam svima mogao da procitam ime. Svi su vikali TIGER.
Prepodne treninzi na kojima pola ljudi spava i smrdi i prvi kontakt sa "kafom" i kolacima i obavezno potpisite ovde jer ako ne potpisete moracete opet da slusate isto.
3. dan mi je bio rodjendan i bio sam u haosu...

Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Prvo vece je proslo kako je proslo posto smo bili full capacity pa nije bilo vremena.
Ujutru smo imali sa safetyjem training pa je on rekao kako se osecamo i da nas razume i predocio neka pravila koja su MUST.
 Posle njega je dosao HR i onda smo svi dobili uputstvo da se upoznamo i malo popricamo sa njim.
Pola kolega je bilo super i tipa bice sve ok radi ovo radi ono a pola je (posle sam skontao) bilo mrtvo umorno i nisu imali volje.
Svi supervizori i Head waiteri su se upoznali sa mnom drugi dan na bufeu. Trudili su se ljudi da me uigraju sto bolje mogu.

  • Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Posto je bilo nas dvojica iz Srbije jedan je uzeo da me uputi gde se uzima voda gde se sipa led kuda se prolazi da mi strebaju soljice da mi treba trey na troliju ali sve to u 5 minuta ma nista nisam zapamtio...
Kad je trebalo da vec posluzim hleb onda sam saznao da mi treba bread basket...
Treba par dana malo da se uhodate jer iskusni spreme stanicu za kratko vreme-dok je meni prvi put pokazao kako se to radi ja nisam mogao da se setim kuda sam usao i kuda treba dalje da idem.

Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Pa mogu reci da mi to uopste nije bio problem. Posle nekoliko dana pio sam tablete protiv bolova za tabane i kupio neke silikonske uloske za cipele i kabina je bila mesto za spavanje jer je cimer bio Cernobilski psiho....Skupila se tu neka ekipa pa sam blejao sa njim i oni su samo pricali o Hawajima i Australiji da izdrzim jos malo pa ce brod krenuti tamo i tamo je sve super.
U veseraju sam brzo skontao momke i za male pare su mi prali odecu tako da nisam imao neki utisak sabijenog prostora jer stalno neko prolazi javlja se-brz je tempo.

  • Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Bio sam prezadovoljan.
Prvi kruz mala stanica konobar filipinac pod strujom-Spidi su ga zvali i uzeo sam za 7 dana 450 dolara a znanje mi je bilo takvo da sam crveno vino stavio u ice bucket. Posle su pare samo rasle.
Od drugog meseca sam sa svim tipovima imao oko $3.500

Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Pa to je bilo tipa moze ali sledeci ugovor ces biti waiter ako zasluzis.
Onda 3 meseca temporary promotion pa najmanja stanica za veceru a najgore za dorucak i rucak ali ima sanse ako se dobro radi posao i slusa sta se naredjuje bez prigovora.
Ima ass kissing varijanta ali nisam primenio. Znam dosta ljudi koje bilo bas briga, ne mora veliku stanicu da radi, $1500 je njemu dosta i takvi nisu napredovali.
Mi sto smo grizli da imamo sto vise gostiju i sto smo imali dobre ocene, nas su gurali napred.

  • Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Ludnica. Od jedne crew party jedno vece gde se ujutru budim u spa kabini a sledece vece u najnizem nivou slavim kinesku novu godinu pa sa filipincima u hodniku gledam NBA a oni svi u dresovima...Zurke, opijanja, zezanje i nekad kukanje o poslu ali vise zezanje. Svi malo pricaju o tome kako je kuci Brazilci, Filipinci, Indijci, Juznoamerikanci ma sta ti padne na pamet.

Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Ja se nisam zamerao ljudima. Upijao sam sta i kako rade i trudio se da budem sto bolji pa sam bio koristan u poslu i svi su me gotivili.
Bilo je onih sto te za*****u pa pajsano biznis ode na pljugu pa ti radis 2 stanice a kad se vrati nece da ti pomogne. Pravilo je bilo da moras da se nasmejes na 3 feet svakom ko ti dolazi u susret pa je bilo ok.
Ja sam se svima javljao, nisam se zamerao a i malo sam krupniji pa nije bilo potrebe da se dokazujem na taj nacin. Uglavnom prijateljskim stavom prema drugima otvorio sam sebi i vise vrata nego sto sam mislio.

  • Kako biste opisali putnike?
Bilo je svakakvih-za veceru su mi bili zderaci limunade i ice tea ali ipak ljudi koji ostavljaju tip pa smo ih zvali paying animals dok su na buffeu bili samo animals to grab food.
Razliciti su ljudi, zaista ima svega od baptistickih porodica koje se mole pre vecere do bahatih porodicnih ljudi sa odlicnom decom do razmazene dece...

Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
U pocetku nisam bas puno izlazio jer sam bio mrtav posle bilo koje smene pa sam spavao dosta ali posle sam imao do 4 sata slobodno napolju jer sam morao ranije u restoran.
Desavalo  se i da ostanemo i preko noci u nekim lukama pa od 23 do 6 po Honoluluu idemo po klubovima zezanje...

  • Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Na Aljasci je to bio Juno jer smo tamo isli u Italijanski restoran gde smo sa radnicima bili ko sa rodbinom.
Posle je to bila Tuaranga na Novom Zelandu, pa Melburn, Sidnej i Perth u Australiji...BoraBora, Fidzi, Tahiti... Cadiz je super isto..

Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Puno ljudi pa moze da se skonta puno dobrih ekipa, jeftino od pica do satova i nakita, klopas sta hoces i kad das ortacima iz bara par stejkova pijes sta hoces.
Zurke po Spa departmentu. Zezanje u lukama, po plazama, skakanje iz padobrana, letenje avionom na glecer, love ko pleve. Naravno, zaista se puno nauci od rada sa gostima, bezbednosti ima puno, treninga o svemu..Zaista dobra skola

  • Opišite loše strane posla na kruzerima.
Puno posla, malo vremena za odmor, pranje vesa, nervoza zbog umora, pritisak menadzmenta, cimanje gostiju i nedostatak opreme

Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Treba probati jer ce se lova ulozena povratiti, naucice koliko je svaki minut radnog vremena iskoriscen, videce dosta sveta, zaradice brdo love na pravoj poziciji, upoznace razne ljude od svakud, probace raznu klopu i pice, naucice nesto drugcije

  • Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Dobro se informisite o tome za koju cete poziciju aplicirati, naucite sve sto mozete da nadjete o toj poziciji i onda idite u agenciju.
Naoruzajte se strpljenjem i pogledajte po netu kako da se ponasate na intervjuu-zapamtite oni hoce da vas isprovociraju da vide kako se nosite sa pritiskom.

Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Kada dodjete na brod-slusajte samo supervisore sta vam govore. Gledajte da upadnete u rutinu sto pre.
Posao se mora raditi sto brze i sto kvalitetnije kako biste bili neko ko odlicno radi. To ce vam doprineti da moze da vam se oprosti ukoliko zakasnite na posao, da mozete da trknete na cigaretu brzinski u toku posla i-pored prastanja gresaka, kolege ce vas gotiviti i pomagace vam jer ste koristan clan tima. Svoje misljenje ostavite za sebe.

283
Korisničko ime: pcelica_maja
Država: Srbija
Spol: F
Kompanija: Carnival
Pozicija: Bar Waitress


Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
To je bilo leto 2010-te, otvorila se poslovnica Employment Power agencije u mom gradu, sa par strana sam cula kako traze mlade ljude koji znaju engleski, i eto otisla sam i prijavila se.

  • Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Privuklo me putovanje, a zatim novac, uvek sam razmisljala kako bih volela da putujem, znala sam da je to sa platama u srbiji nemoguce, jedva odem do grcke na moze u neki apartman gde jos nosim hranu i pola letovanja kuvamo da bi ustedeli znaci bahami, karibi, havaji, amerika…bilo je apstraktno za mene.

Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
Prijavila sam se preko Employment Power, tada, moram priznati nisam imala ni kompjuter ni internet, nisam posecivala forum, znala sam samo za Employment Power, jer kao sto rekoh imali su poslovnicu u mom gradu, odnela sam cv u tu kancelariju.

  • Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Agencija mi je rekla da cu ici za Carnival, meni to tada nista nije znacilo, nisam ni znala koje kompanije postoje niti su mi oni dali izbor.
Prijavila sam se za guest service, posto sam to studirala, prihvatili su tu aplikaciju, odmah me ujutru sinisa nazvao iz zg i rekao da hitno uradim marlins za operational nivo, i ja platim tad €10-15 odradim to, imala sam 97%, sve 5.
Kaze intervju ce biti za 20 dana, bice i mali trening pre toga, da bi me zvao neposredno pre toga da mi kaze kako bi on da ja bolje idem za bar waitress jer cu na koledz za gs cekati jako dugo, bla bla…ja prihvatim poziciju u baru, reko tako fin covek sigurno mi zeli sve najbolje, savetuje me kao svoje dete, little did i know…

Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Glavni intervju je bio u Novom Sadu, bilo nas je bas puno, cekanje je trejalo dugo, ali sedeli smo u baru tog hotela pili kafu, pricali, druzili se.
Intervju je radio neki stariji indijac, trajalo je bukvalno 5 min, pitao me nesto vezano za koktele, ali uglavnom me je ispitivao o tome zasto zelim na brod, da li sam voljna da ucim i napredujem, gde se vidim za pet godina, zasto bas carnival… odmah mi je rekao da sam prosla, tamo je sedeo i neki lik koji me je otpratio iz te sale i signalizirao tamo nekom da sam prosla, onda mi je ta neka osoba dala papire za medical i rekla da ga napravim u bg na medicini rada i da ga onda donesem u njihov office.

  • Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
€850 sam dala Employment Power za kartu i proviziju, €150 viza, oko €150 lekarski, par puta put do bg-a i jednom do Novog Sada, znaci oko €1.300

Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Nosila sam bas puno pamucnih carapa(belih I crnih) I puno gacica, sto se ispostavilo kao pun pogodak, jer sam se tusirala vise puta na dan, jer ko provede dan na bazenu kad je sea day zna sta je znoj, a doci na red za pranje vesa bas kad imas slobodno je isto bila misija, uglavnom spremala sam se tako da imam sve sto mi je potrebno ako slucajno ne mogu sa broad, zbog treninga, koledza, rasporeda…

  • Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Stigla sam posle podne u majami, otisla u hotel ujutru su nas pokupili busom I krenuli smo put Port Canaveral-a, kad smo stigli ispred broda secam se da je jako smrdelo I sve je bilo prekriveno nekim bubama, usli smo na brod I pocelo je, predaja lekarskog, potpisivanje nekih papira, popunjavanje nekih formulara…onda samo uzeli uniformu, dobili sobe.
Secam se da sam bila bas zbunjena, sta je prednji deo broada sta zadnji, do kabine smo se uvek gubili prvih par dana jer kad brod stoji isli smo jednim putem a kad plovimo, zatvore neka ta vrata pa moramo nekim obilaznicama. Teze mi je bilo kad sam otisla na brod posle koledza, jer su me jako bolele noge dok nisam kupila  cipele, ali to je trejalo dve nedelje posle toga mi je bilo sve bolje I bolje…

Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Dok sam bila na koledzu osecala sam se dobro, isli smo na predavanja, obilazili barove, ucili, bilo nas je 4 sa balkana, dobro smo se druzili, uvece posto nismo smeli u crew bar sedeli smo na smoking area na kraju broda I pricali, ponavljali recepte koktela, jedno drugo ispitivali, bila je ok atmosfera, a kompanija kao kompanija, imala sam srece sto sam nailazila na bas fine ljude I menadzere, koji su bili voljni pomoci.

  • Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Ja sam bila na koledzu za bar, ali ipak sam se u pocetku malo mucila, ali usput sam ucila, pitala ako mi nije jasno, treba biti dobar sa bartenderima, ako ti nesto kazu odraditi to, jer su oni ti koji ti pomazu I koji su ti supervizori, ja nikada nisam imala problem ni sa jednim clanom bar departmenta od menadzera do bar boy-a, zbog mog stava, nisam se pravila pametna, inace sam pozitivna osoba, volim segu salu posalicu, uvek pomno saslusam, a da li primenim to je vec drugo

Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Nisam imala problem da se naviknem na kabinu, na prvom brodu, sensation, najveci problem mi je bilo to zajednicno kupatilo, a kao sam otisla na liberty bilo mi je super, bitno je ko ti je cimerka, meni je prvo bila neka prljavica iz juzno africke republike, ali sam se preselila kod jedne nase devojke I od tada je bilo super.

  • Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Zarada je bila ok, bila sam na brodovima koji su imali 5 portova,tako da tim danima zarada je bila mala,recimo u proseku od 1600-2000$/mesecno.
Secam se bio je jedan mesec za koji sam dobila 1200$, ja sam se uvek forsirala na sea day I za embarkation day, a port dane provodila na plazi.
 Zavisi I od rasporeda, meni je omiljeni bio piano bar, dva konobara, delili smo pare, ubijali smo se od posla I para I baksisa, a raspored super je pocinjes sa dining room-om, ceo dan slobodan, posle dining-a u piano bar koji se vec oko 1am  isprazni.

Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Postoji, ali za jedno 3-4 odradjena ugovora.

  • Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Bilo mi je super, svako vece smo bili u baru, a preko dana na plazi, bilo je jako puno nasih, dobrih I manje dobrih, kao I inace, sa nekim kliknes a sa nekim ne.
Uglavno zurke su nam bile odlicne, a afterparty-ji epic! osecaj mi je bio kao neko ludilo maturske ekskurzije koje ne prestaje.

Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
Bilo je svakakvih, ali nisam ja imala problema sa njima, menadzeri su bili bas dobri, opusteni, nisu nikom previli problem, imala sam samo jedan “problem”, naime radila sam sa jednim madjarom koji je imao problem sa picem, u dining baru I posto je bio rucak nije bilo bartender, samo nas dvoje I posto nije guzva u restoranu dogovor je bio da ja setam po restoranu a on ceka u pantry-ju ako slucajno neko dodje, asst mng ili neki konobar iz restorana, uglavnom se samo dele sokovi za vreme rucka i poneko popije pivo, Ja stojim u restoranu, dezuram, pricam sa nekim nasim momcima, nema posla, vracam se posle jedno 20-tak min u pantry on zaspao, a pre toga narucio hamburger od konobara I krenuo da jede u pantry-ju (sto je strogo zabranjeno) I zaspao sa licem u tanjiru, ne treba da pomene da je svo vreme pio dok sam ja bila u restoranu.
Ne mogu da ga probudim, nekako se on razbudi I kaze da bi da ide, reko jos bolje idi spavaj, negde usput je pao, pukla mu arkada, haos…posle mene zvali da li sam nesto primetila, kao njegov partner iz bara, tamo f&b, hotel director, bar manager, security, ja pisem izvestaj, naravno da nista nisam primetila …dobio je otkaz svakako, jer kao duze vreme ga posmatraju.

  • Kako biste opisali putnike?
Pa ono sto kod nas zovu seljacine, naravno cast izuzetcima, ali uglavnom neka srednja klasa, koja se ciganise za sve zivo, samo hoce nesto besplatno da dobije, namerno prospu pice kad je pri kraju da im ga zamenis ili naruce nesto popiju pola I kazu da hoce nesto drugo jer im se ovo ne svidja ili im je jako…kazu ovi momci I devojke sto ciste da je to strasno sta ostavljaju po sobi I kupatilu…

Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Da,ja sam stalno isla napolje, na rucak, plazu, obilazak, nabavku…

  • Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Grand Cayman I Half Moon Cay (carnivalovo ostrvo) za odlazak na plazu, New York I Puerto Rico za setnju.
Posle sam iz bara presla u shop, dok sam radial u shopu bila sam na brodu koji je prelazio iz majamija za la, sve destinacije na toj ruti su mi bile super,jamajka,kulumbija,kosta rika,cabo san lucas,LA

Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Proputujes svet, stekne se iskustvo, zarada koja je svakako bolja nego u srbiji, upoznas ljude sa kojima postanes prijatelj, otvaraju ti se opcije koje pre toga nisu postojale,neko ostane u us,neko se ozeni na filipine

  • Opišite loše strane posla na kruzerima.
Te iste pare koje si zaradio potrosis na izlaske,crew bar…propustas vencanja, rodjena necaka, otudjujes se od prijatelja…

Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Da, svakako.

  • Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Da dobro razmisle na koju poziciju idu, da precesljaju forum, da se prijave u vise agencija, bolje I da se ceka duze nego da se ode I da daju otkaz.

Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Prve dve nedelje, bilo prvog ili petog/destog ugovora su najteze, bice bolje nakon toga
Samo napred, kuci se uvek mozete vratiti!

284
BUDI Wine Steward / Sommelier na NCL kompaniji (Norwegian Cruise Line)!

Tražimo kandidata za posao na kruzerima našeg klijenta NCL!

– Jeste li obrazovani i strastveni o vinima?
– Možete li razgovarati i predložiti vina za goste koji traže savjet?
– Znati kako pravilno upariti vina s hranom?
– Imate li najmanje dvije godine iskustva kao Wine Steward ili bartender na brodu ili kombinaciju radnog iskustva broda i velikog hotela / bar-a?
– Možete li živjeti i raditi na brodu na 9-mjesečnom ugovoru (2 mjeseca off)?
– Želite li zaraditi osnovnu plaću od 1.318 dolara USD mjesečno plus provizija i bakšiš?

Ako ste odgovorili “DA” za sve gore navedeno, pošaljite svoj životopis na engleskom jeziku na email info@kouzon.com.mk što prije, a u subject line napišite: “Zahtjev za Wine Steward za NCL”, i mi ćemo vas obavijestiti ako ste odabrani za Skype razgovor.

Kouzon, Skopje

285
Korisničko ime: KikiRiki
Država: Hrvatska
Spol: F
Kompanija: Steiner OneSpaWorld
Pozicija: Spa Therapist


 Kako ste čuli o poslu na kruzerima?
Preko prijateljice koja je odradila ugovor na brodu kao “shoppie”.
Potom je odlučila probati kao Nail Technician i onda mene uvalila u cijelu priču.
Iako sam završila gimnaziju u Rijeci, odlučile smo privatno završiti tečajeve, ona za pedikerku/manikirku/spa terapeutkinju a ja samo ovo zadnje.

  • Što vas je privuklo da aplicirate za posao na kruzerima?
Razmišljala sam upisati se na fax, nisam uspjela iz prvog pokušaja, htjela sam probati ponovno ovaj put platiti i sigurno upasti, nisam htjela žicati lovu za faks od roditelja.
Dakle zarada, i naravno, da malo proputujem što nisam dotad imala baš prilike…

Preko koje ste se agencije za rad na kruzerima prijavili i zašto baš preko nje?
RIV iz Kopra, vlasnik Helena Vehovec.

  • Za koju ste se kompaniju i poziciju prijavili i zašto?
Prvenstveno sam dobila ponudu da odem na Steiner jer dobro govorim engleski.
U igri je bila i Ocean View (na MSC-u) jer dobro govorim i talijanski i njemački.
Naposljetku je ispalo da idem na Steiner.

Koliko je trajao interview i kada ste saznali da ste prošli?
Uobičajeni steiner interview koji se održao u Kopru s agenticom za recruitment Steinera za Europu po menu Ingrid Borst.
Helena je bila organizator svega u hotelu i pripremila papirologiju.
Intervju je trajao cijelo poslijepodne, zapravo bila je demonstracija praktičnog znanja izvođenja masaže leđa, malo neke detalje u vezi s time, onda pismeni i usmeni self-presentation talk na engleskome sve, naravno.

  • Koliko su bili vaši troškovi odlaska na brod?
Provizija RIV agenciji cca 350 eura, avionska karta Trst-London (Heathrow) oko 600 eura (1 godinu vrijedila, povratna), US viza s troškovima do Ljubljane i nazad oko 250 eura, Medical u Londonu i sve u i oko Steinera oko 1000 eura, troškovi za vrijeme obuke na Harrow Weald-u (5 tjedana) oko 500 eura… sve skupa bokca mi prema 3.000 eura, čini se.
Tečaj za Spa Terapeuta na Wellness akademiji Lovran nisam uračunala, a to je isto s troškovima pohađanja bilo oko 1500 eura.

Kako ste se spremili na put u nepoznato, što ste odlučili nositi sa sobom?
Ponijela sam dva kofera i obleku za po Londonu i tako, higijenske potrepštine, par pari cipela, laptop, mobitel, par stručnih knjiga za dodatnu kilažu prtljage :D

  • Opišite kako ste se osjećali prvih nekoliko dana na brodu
Na brod Celebrity Equinox stigla sam nakon vrlo napornog training na Harrow Weald akademiji u Londonu i smještaja u dvokrevetnoj sobi na Watfordu (YMCA).
Znala sam što me čeka jer smo pričali za vrijeme traininga o svemu i nije bilo iznenađenja, kao npr radni dan od 12+-4 sata svaki seaday i oko 5-10 sati port-day…

Koliko vam je kompanija pomogla osjećati se dobrodošlim na vaše radno mjesto?
Steiner ima uhodani system i stegu te managere koji se potrude da se novopridošli “odmah snađe i bude spreman za posao”.
S te strane je sve štimalo a i obuka u Londonu puno je pomogla svemu.

  • Da li vam je, po dolasku, netko neposredno pomogao uputiti vas u posao?
Managerica, kolege u Spa, cimerica fitness-instruktorica, ukratko SVI…

Kako ste se nosili sa ograničenošću životnog prostora na brodu?
Radi se po cijeli dan a kako je masaža iznimno težak (fizički i psihički) posao po odrađenoj “full column” od 8-10 jednosatnih masaža dnevno malo me je bila volja za izlaske u Crew bar i “clubbing” po brodu. Steinerov ritam je endless i vrlo zahtjevan za svakog uposlenog i jedva sam čekala day-off da malo izađem van broad. Brod me nije previse zanimao, portovi da.

  • Jeste li bili zadovoljni zaradom?
Postotokom koji je davao Steiner, NIKAKO NE !!!
Tip/manća je znala biti dobra, 15%gratuity je zagarantiran na Celebrityju, tako da sam uspjela uštedjeti dosta što mi je kasnije puno značilo.

Postoji li mogućnost napredovanja tj. promocije na poslu?
Da. Za one u kojima zaživi “Steinerizing” postoji mogućnost napredovanja putanjom – Senior Therapist, Asst. Spa manager, Salon &Spa manager, .. također, ko im se osobito svidi može se uhlje*iti u officeu u Miamiju (Coral Gables) ili kao trainer u Londonu (Harrow Weald).
Mene ništa od toga nije privlačilo već povratak kući, u Rijeku na studij, tako da sam to i učinila makar sam bila natprosječno dobar i produktivan uposlenik Steinera.

  • Kako vam se svidio društveni život na brodu?
Kad su bile veselice u Crew baru znala sam otići ponekad, kao Staff member mogla sam povremeno ići i među putnike (ako bi me putnici pozvali na cocktail ili tako nešto), sve u svemu bilo je ok.

Opišite kakvi su ljudi sa kojima ste zajedno radili na brodu.
U Steineru, svakakvi, mahom englesko gov. područje Južna afrika, NZ, UK, Kanađani, nešto filipinaca, rusa, rumunja, cura iz BiH .
Maseri, kozmetičarke, frizeri, fitness staff… mi Steinerovci smo se uglavnom družili međusobno i na brodu i van njega i s shoppijima i photoima i tako to.

  • Kako biste opisali putnike?
Celebrity ima uglavnom upper middle class US putnike.
Kao maserka nagledala sam se svega od ptičica do kitova od 250lbs . Puno debelih ljudi kakvih se rijetko viđa u našem dijelu svijeta.

Jeste li imali vremena posjetiti destinacije koje je brod posjećivao?
Da. Vidjela sam puno toga. Karibi su mi ostali u srcu i zbog shopping-a i zbog sunca, mora i tako toga..

  • Jeste li imali neko omiljeno mjesto za izlazak?
Miami, Aruba, Cozumel

Opišite dobre strane rada na kruzerima.
Definitivno je vrijedno probati. Upoznavanje različitih ljudi, bildanje samopouzdanja, mogućnost zarđivanja i uštede veće količine novca itd.

  • Opišite loše strane posla na kruzerima.
16 satni radni dan, umjetna rasvjeta i kondicionirani zrak svugdje na brodu. Ludi ljudi svugdje oko vas.
Sistem poluvojničkog restriktivnog života i rada na brodu…

Biste li zainteresiranima preporučili posao na kruzerima i zašto?
Na Steineru bi, samo onima koji su svjesni što ih čeka jer će prije nego zarade svoj prvi $$ iz džepa izdvojiti 2.500-3.000 $/Eura ili čak i vise.
To je velika investicija koja se neće nužno odmah vratiti natrag u džep. Ali će iskustvo svakako ostati, to je vrlo vrijedno.

  • Koji savjet biste dali ljudima koji namjeravaju aplicirati za posao na kruzerima?
Dobro se pripremite ako idete na Steiner, fizički, financijski, emotivno. Ne ostavljajte nesređene situacije na kopnu, kod kuće.
Vraćate se nakon 10ak mjeseci a ako je nered ostao, dočekat će vas još i veći po povratku ;).
Dobro naučite engleski i po mogućnosti još 1-2 jezika na naprednijoj komunikacijskoj razini.
Putnika ima odasvud a ako govorite njihov jezik a ne samo engleski, tipovat će vas puno bolje ako ste susretljivi i parlate njihov jezik.
Takvo je bilo moje iskustvo (2 ugovora, oba na Celebrity Cruises sa Steinerom).

Želite li dodati nešto što smatrate važnim?
Svima koji žele ići, samo hrabro i uporno dok ne uspijete ;) !

Pages: 1 ... 12 13 14 15 16 17 18 [19] 20 21 22 23 24 25 26 ... 134