Nacionalnosti

Kao netko u čijem je opisu radnih zadataka bilo i discipliniranje posade usljed diskriminacije po bilo kojoj osnovi, mogu potvrditi da statistički gledano, naša regija ne odskače od normi.
Urbani tip ljudi nema problema sa gay populacijom na brodu, ali se znalo desiti da na tu pojavu vrlo neprilagođeno reagiraju ljudi koji su porijeklom iz manjih sredina sa slabo razvijenim ophođenjem u društvu.
Brodske kompanije su vrlo osjetljive na mogućnost sudskih tužbi usljed sexualne, religijske, rasne i druge netrpeljivosti, i zato se maksimalno ograđuju od optuženih pojedinaca udijeljujući im otkaz u rekordnom roku. Dovoljan je jedan nespretan komentar da se dobije otkaz.

 

Tko se ne boji različitosti, vrlo brzo će ustanoviti da je suživot sa 30-ak nacionalnosti na brodu jedna od najvećih blagodati posla.
Iako su brodovi ogromni, i u najčešćem slučaju primaju više od 1000 crew membera, vrlo je malo mjesta na koja možete/smijete otići.
Poslije višemjesečnog boravka na plovećoj tvrđavi, mnogi će vam naučiti ime, iz jednostavnog razloga što svi radnici nose nametag (pločicu) sa imenom i zemljom porijekla.
Dok se vozite vrlo skučenim liftom, tkogod vas ne zna, pogledat će u nametag i pozdraviti.

U slučaju da imate neobično ime, koje još sadrži slovo “j”, višestruki pokušaji izgovaranja imena od strane Filipinaca su zagarantirani.
Marica je Marika, Bojan je Bodžan, Mirjana je Mirdžana. Jasno, dobro prolaze oni sa internacionalnim imenima poput Igor, Mario, Robert …
Jedan od razloga činjenici da je na brodu vrlo lako sklapati prijateljstva i dužiti se, u tome što svi kandidati za posao prođu rigorozan proces selekcije, u kojem regrureri najviše pažnje poklanjaju na tome kakav kandidat ima “personality”. Ako ih i sve drugo prevari, ovo neće.
Unatoč golemom stresu zbog intenzivnog posla, verbalni sukobi su rijetkost, a fizički sukobi između radnika prava senzacija. Možda 1 u 2 godine.
Svatko je svjestan koliko je uložio u posao i neće lako riskirati otkaz. To posebno važi sa radnike iz najugroženijih ekonomija poput Filipina i Indije.
Ako ste katolik, velika je vjerovatnost da će vaš prvi cimer (kojega ćete dobiti po “dafault-u”) možda biti Musliman i klanjati se Alahu pored vašeg kreveta, da će Indijci oko sebe širiti snažan miris/zadah njihove omiljene hrane “curry”, da će Poljaci biti uvijek dobro opskrbljeni alkoholom, da će Bugari “razgovarati” vikanjem, da će Filipinci jesti rižu prstima, da su kod njih “Soup No5”, psi i mačke gurmanski specijaliteti itd itd … Kanađani, Englezi, Talijani, Nijemci, Francuzi … i ostali iz jakih, ekonomsko razvijenih država, su najčešće oslobođeni potrebe za poniznošću, jer računaju da sličan posao mogu lako dobiti drugdje.

Comments

comments

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *