Autor: CEO
Objavljeno: 2011.
Editirano: 2017.
The only way is Up … ili po naški – Dotako saaaam dno životaaaaaaa
Cruise Ship Pot Washer je najniža pozicija i najteži posao na brodu. Bez konkurencije. Da sam znao o čemu se radi, čak niti ja, koji sam po rođenju DareDevil, ne bih prihvatio tako nešto, ali u to vrijeme, kada sam se spremao za posao na brodu, informacije su stizale na kapaljku, Steve Jobs je svijetu predstavljao svoj prvi Apple Macintosh … Dobro malo pretjerujem … ali ne puno.
Disney Cruise Line je posao Pot Washera ušminkala u naziv F&B Steward. Nako nekoliko godina, poslije velikog broja otkaza u prvom tjednu ugovora, preimenovali su F&B Steward u Galley Steward, te potom u Galley Dish Washer i Galley Pot Washer.
Dugo vremena i puno otkaza radnika u prvom tjednu im je trebalo da se nauče nazivati stvari pravim imenom.
Za utjehu brojnim “situiranim” kandidatima, koji se drže dobro plaćenog državnog posla, ali se ipak ponekad pitaju “Jel to to? Ovako do kraja života?”, neka znaju da sam ja odlučio da to nije to. Ostavio sam (po pitanju plaće) siguran državni posao i otišao u avanturu. Jednostavno mi je trebala promjena, mjesto puno izazova u kojem ću spoznati granice svojim mogućnosti.
Agencija preko koje sam otišao se nije iskazala. Prvo su me vukli za nos 8 mjeseci, pa su se ispričali da su me zamijenili sa nekim, pa su me poslali na poziciju koju ne bih prihvatio da sam znao o čemu se radi. Standard Cruise Ship Pot Washera je do mojega dolaska bio Indijac, Filipinac ili Togoanac jako lošeg znanja engleskog, u majci koja smrdi na 10 metara po znoju, bez ikakvih ambicija ili čak i želja. Oni su samim dolaskom na brod dosegli plafon svoje karijere. I onda dolazim ja, zajedno sa par Makedonaca, svo odreda bijele boje kože, odličnog engleskog, i manekenskog izgleda. To je za kompaniju super, jer mogu reći “hej, pogledaj kakve ljude mi imamo za pot washere”, za agenciju super jer su se pokazali pred kompanijom kako mogu dovesti i “svoju” narodnost u njihov pot wash.
Sve super za sve osim za nas od kojih se očekuje sagnuti glavu i ne dizati ju 8 mjeseci.
Moja logika je bila sljedeća. Čak i vlasnik banke, ako ugleda zgužvani papir na savršeno izglancanom podu, sagnut će se, pokupiti ga i odnijeti u koš za smeće. Zašto? Ne zato jer je smetlar, nego zato što taj papir nije na svojem mjestu, a on ga u savršeno uređenom prostoru ne može ignorirati. Smeta ga ako stvari nisu na svojem mjestu. Mi, pridošlice sa Balkana, previše smo odskakali da bi ostali dugo u pot washu, i to nas je spasilo. Doduše, par Makedonaca i jedan Hrvat su odlučili završiti svoju avanturu poslije svega par mjeseci. Mi, strpljiviji, smo napredovali.
Disney Cruise Line ohrabruje posadu obraćati se jedni drugima imenom, tako da me nije bilo strah na hodniku popričati sa bilo kime, nazvati ga po imenu i pitati ga za zdravlje. Ili promociju na novo radno mjesto.
Komunikacija je važna. Ako samo šutiš i čekaš da odrobijaš svoj ugovor, nikome nisi zanimljiv.
Pot Wash ima i svojim pozitivnih strana. Osim pranja zdjela i podova, nemaš drugih obaveza. Party all night long.
Shopping spree every port. Sjećam se razgovora u crew baru;
“I am guest entertainer, what do you do?” … a ja kažem ” I am pot washer”. … “You are whaat!?”
Jedan kolega potwasher iz Makedonije je bio posebno popularan, nikada nije propuštao dobru zabavu, ili bolje rečeno, tulumario je svaku večer do besvijesti. Malo kada je ustao iz kreveta bez da sam ga nazvao 3 puta da dođe na posao.
X faktor
Ne znam jel ste kada upoznali nekoga kome apsolutno nije važno što drugi misle o njegovom životnom izboru, odlukama i dr.
Jedino me takvi ljudi oduševljavaju, jer kopije kopija ne mogu proizvesti ništa originalno.
Na brodu sam upoznao puno originala, dok sada u domovini živim sa kopijama, pijem sa kopijama i pričam sa kopijama.
Nikoga od njih ništa ne pokreće prema nečemu izvanrednom, nego se satiru od bezveznih poslova da bi prehranili obitelj.
Njihov život je stao onoga dana kada su dobili posao. Ušli su u kolotečinu koje će se držati do kraja. Zato mi je drago da sam počeo svoju brodsku karijeru u pot washu. Toliko sam o životu naučio tamo da bih mogao o tome knjigu napisati.
Anonimnost Potwash-a.
Obilje zdjela sa hranom stiže u potwash po kraju svakog doručka, ručka ili večere.
Ostaci hrane se speru pomoću spray-gun-a u kanal uz rub stola, te ih mlaz vode odnosi u pulper, specijalno dizajniranu mašinu u čijoj se unutrašnjosti hrana noževima usitnjava do propisane veličine, kako bi se pod određenim uvjetima mogla ispustiti u more.
Poslije svakog završetka smjene, pulper se mora očistiti od i najmanjih ostataka hrane.
Ovaj pakao po vlastitom izboru je slomio mnoge jake ljude. Čovjek mora biti 100% čist u glavi da ga ne dokrajči rutina uništavanja njegovog rada. Koliko god dobro opereš neku zapečenu zdjelu ili lonac – sutra će te čekati kao da ništa nisi napravio. Neki 1.60cm visoki filipinac ili indijac će ju bez riječi donijeti u tvoju “radnju” i baciti na šank ispred tebe.
Ali eto, tako se prave ljudi. Kako bi moj nekadašnji šef rekao na temu čeličenja;
“You have to break some eggs to make an omlette”.