Kako izgleda obići svijet u avanturističkim cipelama, otkriva nam jedna sasvim obična djevojka, koja se odlučila na pomorski život i rad na brodu kao prodavač.
Muke Tantalove ili rajski plodovi? Odgovore na ova pitanja daje nam Tina Bunjevački. Obavezno pričitajte prije nego što se odlučite za ovaj pothvat.
Veliki broj ljudi razmišlja o odlasku na brod. Kako si se ti odlučila za taj korak?
– Svi mi dođemo u životnu fazu kad se zapitamo što zapravo želimo od života i koji su nam daljnji koraci.
Sjećam se da mi je drugarica iz Beograda prije dvije godine rekla kako bi baš lijepo bilo da joj se pridružim na brodu i da možda radim kao prodavač.
Djelovalo mi je previše teško i previše daleko da bih o tome tada razmišljala. Nakon određenog vremena, niskih plaća i primanja u obje naše drage zemlje (Srbija i Crna Gora), zacrtala sam sebi kao novogodišnji cilj odlazak na brod tijekom godine.
Koliko su trajale pripreme?
– Sa pripremama sam krenula odmah u siječnju, a ukrcala sam se na brod u rujnu.
Papirologija je jedna od glavnih stvari koja odgođava proces i čini ga dužim, kao i STCW certifikat sigurnosti na brodu.
Kad se planira odlazak za rad na brodu, najvažnije je izabrati dobru agenciju koja pruža realne uvjete. Kad kažem “realne uvjete” mislim na situaciju kada sam imala trening upoznavanja u matičnoj agenciji i njihova prva rečenica je bila “Idete u nešto nepoznato što je između vojske i zatvora!”. Može zvučati zastrašujuće, ali makar znate na čemu ste, za razliku od agencija koje uljepšavaju situacije zbog zarade koju dobiju pri zapošljavanju novih ljudi.
Kad se netko odluči za brod, prvi korak je da napiše Biografiju (CV) na srpski i engleskom jeziku i naravno, komunikacija na engleskom jeziku.
Za mnoge je to bauk, jer nisu imali priliku da koriste engleski jezik izvan srednje škole ili fakulteta, ali bez brige, najbitnije je da imate osnovno znanje, sve ostalo je praksa.
Čak i prvih mjesec dana koristiti takozvani “broken english” kada su vam rečenice uglavnom isprekidane i treba vam veća koncentracija. Kolege uglavnom imaju razumijevanja za novajlije.
Sljedeće je papirologija, od preporuka bivših poslodavaca, preko medicinskih testova, putovnica i vize do polaganja za STCW certifikat. Ne zahtijeva svaki brod ovaj certifikat, ali u većini slučajeva prije ili kasnije to zatreba. Sve u svemu, troškovi odlaska na brod su u prosjeku 1000 eura, što nama zazvuči i previše, ali sa samo jednom plaćom na brodu povrati se uloženi kapital.
Koje su prednosti, a koje mane rada na brodu?
– Na samom početku kada se ukrcati na brod, osjećate se kao “pile bez glave”.
Užasno vas nervira što ste novi i kao “pali s Marsa”, pa vam mane odlaska na brod odnesu prevagu nad vrlinama. Svi su prošli kroz to i znaju, da nakon mjesec dana, počinje pravo uživanje.
Iako se puno radi, iako ste neispavani i krevet vam je najbolji prijatelj, najvažnije je izaći van, prošetati, vidjeti i okusiti nove stvari i upoznati nove ljude.
Brodski život je pomalo kuća Velikog brata, zatvoreni prostor u kome svakog dana viđaš iste ljude i nemaš gdje otići, a da ih ne sretneš. Zato je izlazak izvan broda toliko epski, napuniš se nekom novom energijom i onda imaš više volje i želje za radom.
Kako je izgledao jedan tvoj dan?
– Ovisi, nekad je napornije, nekad lagodnije. Najveću težinu čini tzv. “Sea day” kada se radi od 9 sati do ponoći. Meni, naviknutoj na osmosatno radno vrijeme, dan na moru predstavljao je u početku noćnu moru, sa buđenjem u 8 ujutro i odlaskom na spavanje u 1 sat poslije ponoći. Ali na sve se navikne, može se izdržati, jer ne rade svi zaposleni po cijeli dan.
Prodavači na brodu su “osuđeni” na cjelodnevni rad dana na moru, ali s određenim pauzama za ručak, večeru i odmaranje tijekom dana. Posebno moram istaknuti, da nijedan posao za koji se aplicira nije striktno određen, odnosno, obavlja se svaka vrsta posla koju menadžer zahtjeva. Rad na brodu nije samo biti prodavatelj, već se svaki određeni lučki grad obavlja utovar robe (podizanje kutija, ponekad i vrlo teških i punih alkohola, ne pravi se razlika između žena i muškaraca), zatim čišćenje svakog prodajnog mjesta jednom tjedno, pomaganje iznošenja i unošenja promo stolova (smješteni ispred prodajnih mjesta, punih artikala i ponekad toliko teških da moliš Boga da ne moraš čak na kraj broda da ih nosiš) itd. Ovo je bio primjer samo za prodavače, ali i za svaki drugi odjeljak je ista priča- red, rad i disciplina.
Kakav je smještaj za vas koji ste radili na brodu?
– Prvog dana, pored svih silnih instrukcija, odvedu te u previđenu kabinu, da ostaviš stvari i vidiš gdje ćeš provesti život narednih sedam mjeseci manje-više (od odjeljka ovisi duljina ugovora).
Prije svega, treba napomenuti da ne krećete na brod s više od jednog kofera, kabine su male i pola ormara je vaš, a pola vašeg cimera / ke, stoga pratite parolu “Manje je više”.
Ionako ćete se kući vratiti s najmanje tri kofera.
Kabine su predviđene za dvije osobe iz istog odjeljka, cimera / ku ne možete birati, pa morate biti krajnje fleksibilni i liberalni po svim pitanjima.
Opremljenost kabine je na nekom osnovnoj razini (dva kreveta, ormar, noćni stolići, kupatilo), a njena čistoća ovisi isključivo o vama. Kabinske kontrole su česte, pa čak i na prepad, pa bi bilo poželjno držati sve “pod konac”, inače slijede usmena i pismena upozorenja. Od upozorenja na brodu svi zaziru, jer se za tri pisana upozorenja ili neke veće prekršaje (seksualno uznemiravanje, mobing ili bilo kakva emotivna veza s putnicima) odmah dobiva otkaz. Vrlo je važno poštivati pravila na brodu i odmah se upoznati s njima, jer je poprilično teško kada vam daju otkaz, pa ste prisiljeni sami sebi kupujete kartu, npr.iz Miamija (što je negdje oko 800 eura).
Da li može da se zaradi na brodu kako to mnogi misle?
– Nitko tamo ne pliva u novcu, ali uspoređujući sav taj napor za koji na kraju mjeseca budete plaćeni 1000,2000, pa nekad čak i 3000 dolara ili eura (zavisi od toga kuda se brod kreće- Europa, Amerika, Južna Afrika, Brazil … ) i za taj isti napor kući, dobivate tri, četiri puta manje, mislim da je računica jasna. Sa druge strane, brod nije za svakoga, tko nije jak, mentalno i fizički, teže će podnijeti sve to. U svakom slučaju, probati jedan brodski ugovor nije na odmet.
Sigurno si upoznala i mnogo zanimljivih ljudi. Odakle ih je najviše? Kakva su iskustva?
– Na brodu najviše ima ljudi iz Indonezije i Filipina, ali gledajući sa strane, unutar broda je pravi jedan svijet. Ljudi su sa svih strana, a najveći doživljaj je doći u odjeljak sa hranom, nazvan “Mess” (Crew mess / Staff mess), pa vidjeti kako ljudi s Balija pripremaju svoju hranu ili Kinezi kako strpljivo pripremaju čaj ili naši ljudi kako viču “A je l ‘ima prebranca, brate? “. Svi mogući svjetski jezici mogu se čuti u “Mess” -u, engleski ostane nekako “u zapećku”, jer je svima draže da se ispričaju sa svojima i manje osjete nostalgiju.
Vjerujem da si vidjela jako puno mjesta. Koliko si zemalja i gradova posjetila (ako si uspjela sve zapamtiti)?
– Gradovi se po rasporedu obično ponavljaju, a onda negdje pri sredini promjene se mjesta i može doći do prelaska iz jednog kontinenta u drugi i obrnuto.
U prosjeku se posjeti oko dvadesetak gradova, od čega poslije drugog puta već postaneš majstor u snalaženju i znaš sve cake svakog grada. Na mene je najbolji dojam ostavilo otok San Tomas, a od gradova San Juan, kao i svi europski gradovi (Malta, Barcelona, Funčal, Palma de Mallorca, Kan …). Kad se dobro razmisli, kada biste bili u mogućnosti obiđete sve gradove Europe ili Amerike samo o svom trošku?
Što savjetuješ ljudima koji razmišljaju da odu na brod?
– Žao mi je što naše zemlje ne pružaju mogućnost mladim ljudima da ne odlaze i da mogu pristojne sume novca zaraditi i poslom od kuće. Upravo zato što znam kakav je osjećaj “od danas do sutra”, preporučila bih svakom odlazak na brod. Makar jedan ugovor. Teško jeste, ali nije neizvodljivo i nema veće sreće od početka mjeseca kada stigne isplata, pa znate da su vam se sve suze, muka i znoj isplatili. Ne obećavam Raj, obećavam Pakao s notama apokalipse, pogotovo ako vaš brod uleti u oluju, pa sve redom krene padati, a vi preskačete putnike da biste stigli do toaleta, ali na sve to gledati kao na vrlo zgodne priče koje ćete jednog dana pričati unucima. Znam da ja hoću.
Kakav je osjećaj kada se nakon nekoliko mjeseci vratiš kući?
– Neopisiv. Kao da si u bunilu, jer konačno ne radiš 16.000 sati tjedno, pa se sve čini kao da si u nekom usporenom filmu. Odjednom imaš vremena za sve. Svima redom najviše fali domaća hrana, zatim kava (turske kave tamo nema ni od korova), pa onda obitelj i prijatelji. Taman kad se slegnu dojmovi, dobije se osjećaj nedostajanja onog tamo života. Vrlo brzo se ljudi odluče vratiti, jer bez obzira koliko se mučio tamo, nekako uđe u krv.
Znači, planiraš ponovo ideš na brod?
– Naravno, još uvijek ima brodskih tura koje obilaze druge krajeve svijeta, pa se uvijek pruža mogućnost da se vidi nešto novo. Moj sljedeći cilj je brod koji plovi po Mediteranu i obilazi i Dubaji, a zatim brod koji obilazi Sjevernu Europu. Mislim da se većina ljudi odluči za ponovni odlazak upravo iz razloga što na dugogodišnjem razini uspijevaju ostvariti skoro sve svoje želje od financijskih preko psiholoških i fizičkih do onih emotivnih, pa se nerijetko događaju i oni najljepši, mješoviti brakovi i odnosi. Brod je kao neka paralelna stvarnost, sve, pa čak i nemoguće, postaje moguće, samo upornosti, ustrajnosti i motivacije.
Izvor: srpskisajt.com
Vidite li i vi sebe na kruzeru?
Posjetite forum o poslovima na kruzerima ili neke od posrednika u zapošljavanju na kruzere poput agencija Safe Cruise i Kouzon