Shoppies have it easy (II dio)
……
Već je bilo blizu zore i odlučili smo ostati budni i otići na prednji dio broda dok brod prilazi Southamptonu.
U svoj priči, nostalgiji, čemu sve ne, poljubili smo se. Osjećaj koji sam imao nakon toga me prati i dan danas. Bio sam sretan i ispunjen kao nikada.
Imala je nešto što me ispunilo.
Ujutro smo radili isporuku robe i ja sam bio u grupi koja radi. Morao sam otići i odspavati bar koji sat.
Tu isporuku, iako sa nešto oko tri sata sna, sam odradio sa najviše energije do tada. Spojili smo se i znao sam da je nešto posebno.
Na prvi sastanak smo otišli na Gibraltaru i od tada smo sve vrijeme provodili skupa. Zbližavali smo se korak po korak.
U tome je došao i moj posljednji kruz. Svi “fini prijatelji” su govorili da ne budem tužan, da je bilo dobro dok je trajalo, i da ne žalim samo me je englez ass manager bodrio i govorio da istrajem, da je ona moja buduća žena. Uz njegovu pomoć posljednju noć sam joj u sobu poslao jagode sa čokoladom i tu smo ostali budni do jutra. Bilo mi je jako teško otići, al smo se zakleli da ćemo se opet vidjeti.
Kući sam došao sa velikom tugom u prsima ali i radosti. To je bio najčudniji osjećaj u mom životu. Vidio sam i naučio da na brodu nikom nije lako, ali da svako od svog boravka mora uzeti ono najbolje i na osnovu toga se dalje graditi. Ja sam na svom iskustvu veoma zahvalan Bogu i svim drugim okolnostima i nikad se nisam kajao ni zbog čega.
Nakon 4 mjeseca razdvojenosti, Adventure nas je ponovo primio i nakon tri ugovora sada gradimo svoj život i borimo se za bolje sutra na zemlji. Još dva ugovora smo odradili, jedan na Adventureu jedan na Voyageru. Bili su puni avantura ali o tome možda nekom drugom prilikom.
Pročitajte cijelu ovu, ali i druge priče veterana posla na kruzerima, na forumu Poslovi na kruzerima